četvrtak, 02.10.2008.
>>Life<<
Sjedim sama... okruzena ljudima... ali sama... osjecam kako me prijetelji gledaju... ispituju druge sta mi je... a mene nije briga... samo gledam u pod... sa tim tupim pogledom.. s ocima punim suza... osjecam se kao da cu puknuti... nemogu vise izdrzati... no moram... ne smijem otkriti svoju slabost.. nesmiju me vidjeti kakva sam.. ne smiju... moram sve svoje slabosti, sve sto me cini svojom... sve sto otkriva moje pravo lice... sve to trebam sakriti.. maknuti od njih.. jer inace... svi bi me odbacili... a bez njih nemogu nista... s njima provodim vrijeme... svoj jadan zivot... s njima dozivljavam te trenutke srece... zapravo zabave... ali smijati se ne znaci biti sretan... ja se smijem... ali placem iznutra.. ja zivim... ali umirem... ja disem, no gusim se u beskrajnosti ovog mucenja... no nitko to ne smije znati...nikada... sjedim sama... vjecito cu sjediti sama.. uvijek sama...
u mislima odlazim u svoj svijet... gdje sam svoja... gdje nisam sama... no znam da taj svijet ne postoji... znam da sam uvijek sama.. nitko me ne poznaje.. niti ne zelim da me upoznaju... znam, da na bilokakav znak slabosti... oni bi reagirali krivo.. mislili bi da sam glupa... da nije sve tako crno... da nema razloga da sam uvijek tako potistena... no to je samo dobra namjera... da me oraspoloze.. no to se nece dogoditi.. ne moze mi nitko reci da ce biti bolje... dok nije zivio bar sekundu u mojoj kozi... dok nije osjecao sto ja osjecam...
mrzim se... zbog toga sto osjecam... zbog svoje depresivnosti... tuge... zbog mene.. neznam zato uopce zivim... koji mi je cilj.. znam da sam jos mlada... ali sto cu.. zivjeti jos godinama, dok se osjecam ovako... a tek onda saznati sto znacim ovdje.. u ovom svijetu.. okrutnom.. nepravednom...
osjecam kako placem.. no iznutra... izvana se to nesmije vidjti.. lomim se... padam.. sve vise u taj labirint... labirint mojih misli... svega okrutnog... u tu tamu... nistavilo... uvijek sam sama... uvijek cu biti sama... makar bila okruzena milijunima ljudi...
subota, 20.09.2008.
†AKO SUTRA NIKADA NE DOĐE†
DA SAM ZNAO DA JE OVO POSLJEDNJI PUT STO TE VIDIM KAKO SPAVAS,POKRIO BIH TE TIHO I MOLO DA TE ON CUVA.
DA SAM ZNAO DA JE OVO POSLJEDNJI PUT DA TE VIDIM KAKO ODLAZIS,ZAGRLIO BIH TE, POLJUBIO I POZVAO JOS JEDNOM.
DA SAM ZNAO DA JE OVO POSLJEDNJI PUT STO CUJEM TVOJ GLAS UZDIGNUT U MOLITVI, SNIMIO BIH SVAKU RIJEC I POKRET I PONOVO VRTIO SVAKOGA DANA.
DA SAM ZNAO DA JE OVO POSLJEDNJI PUT,POTROSIO BIH JOS MINUT IL DVA I REKAO „VOLIM TE“ UMJESTO PODRAZUMJEVANJA DA TI TO VEC ZNAS.
DA SAM ZNAO DA JE OVO POSLJEDNJI PUT STO ZAJEDNO DJELIMO DAN…
NO SIGURAN SAM DA CE IH BITI JOS MNOGO, DA OVAJ MOGU PROPUSTITI.SVAKAKO, UVIJEK POSTOJI SUTRA DA NADOKNADI DANAS I UVIJEK IMAMO DRUGU PRILIKU DA ISPRAVIMO GRESKU. UVIJEK CE BITI DRUGI DAN DA KAZEMO „VOLIM TE“ I SVAKAO,PRILIKU DA PITAMO „MOGU LI NESTO UCINITI?“
ALI ZA SVAKI SLUCAJ AKO GRIJESIM, I DANAS JE SVE STO IMAM, ZELIO BIH RECI KOLIKO TE VOLIM I NADAM SE DA NECEMO ZABORAVITI,JER SUTRA NIJE OBECANO NIKOME, I DANAS JE SVE MOZDA POSLJEDNJA PRILIKA ZAGRLITI VOLJENU OSOBU.
ZATO AKO CEKAS SUTRA, ZASTO TO NE UCINITI DANAS?
JER, AKO SUTRA NIKADA NE DODJE, SIGURNO CES ZALITI DAN KADA NISI UZEO VRIJEME ZA OSMIJEH, ZAGRLJAJ ILI POLJUBAC I KADA SI BIO PREVISE ZAUZET DA ZAHVALIS NEKOME KOME JE TO MOZDA BILA POSLJEDNJA ZELJA.
ZATO, ZAGRLI SVOJE VOLJENJE DANAS, SAPNI IM NA UHO, RECI IM KOLIKO IH VOLIS I KAKO CE TI UVIJEK BITI DRAGI.
I UZMI VREMENA I RECI „ZAO MI JE“, „MOLIM TE, OPROSTI“,“HVALA“ ILI „NEMA VEZE“.
I AKO SUTRA NIKADA NE DODJE, NECES ZALITI ZA DANAS.
